Ja sam budućnost !

Bezi ...

15.10.2018.

Nedelja kad je otiš'o Tusta


Da sam mogao da biram vrijeme kada ću se roditi to bi sigurno bilo bar dvadesetak godina prije. Jedan od razloga žašto je to tako je što neću imati nikada priliku da slušam uživo kultnu pank grupu iz Pule, KUD Idijote… Jer njega nema evo već šest godina.

Na današnji dan, 14. oktobra 2012. preminuo je legendarni frontmen grupe Branko Črnac Tusta. Kažu da je uvijek bio osjećajan i skroman, volio je mnogo putovati po Evropi i odgledao je ogroman broj koncerata. Oženio se u kasnim dvadesetima, a u svijet muzike ušao je sa 30 godina i ostavlja neizbrisiv trag kada postaje vokal KUD Idijota sa kojima je svirao gotovo dvije decenije, sve dok bolest nije uzela maha.

Bio je surovo iskren i u svojim nastupima i u tekstovima, borio se protiv nametanja sile i jednoumlja. To ga je dovelo da bude često zabranjen u medijima u Hrvatskoj, a osim problema s vlastima u svojoj zemlji, imao je i problem sa karabinjerima u Italiji nakon što je sa bendom odsvirao „Bandieru Rosu“.

Za KUD Idijote može se reći da su bili fenomen ovih naših prostora. Hrvatski reditelj Andrej Korovljev koji se bio prihvatio snimanja dokumentarnog filma o bendu kaže kako su oni predstavljali „svjetlo na kraju tunela, naročito u vremenima kad se takav stav doživljavao ‘antidržavnim i antidržavotvornim’“. Osnivač benda Sale Veruda i za sebe i za ostale članove benda tvrdi kako su bili antifašisti, kao i socijalno osjetljivi, a neke od tih stavova izražavali su i u svojim pjesmama. Kritikovali su Tuđmanov režim pa bili cenzurirani, ali nije ih bilo briga jer su znali da su u pravu. Doživjeli su i medijsku blokadu, ignorisanje, zabrane, Tusti se u Puli prijetilo bombom… Ipak, Korovljev zaključuje kako je najvažnije što su KUD Idijoti simbol razmišljanja, neslomljivi temelj zdravog razuma i otpor bezumlju koji je odgojio niz generacija i ugradio im stavove koji se danas često zaboravljaju: čast, poštenje, jednakost, ljudskost i solidarnost. A Tusta, čovjek beskrajno pozitivne energije i sam je postao simbol svega navedenoga.

Čak i kad je vrag odnio šalu, kad je smrtonosna bolest zakucala na vrata, Tusta je ostao optimističan. Govoreći o kraju karijere za KUD Idijote, kada su članovi benda nakon što su saznali za Tustinu bolest bez njega donijeli odluku kako više neće svirati, Veruda navodi sljedeće: „Govorio je da to ne može tako, da je to jednostrana odluka i da njega niko nije ništa pitao. Tu sam vidio koliko je on veliki optimista i koliki borac pa sam pomislio – ako je to njemu motiv, ajmo mu ga dati. No borba protiv bolesti nije dugo trajala, Tusta je otišao.”

KUD Idijoti ostali su upamćeni kao bend koji je i posle svih ratnih dešavanja uvijek bio rado viđen gost i u Ljubljani, i u Sarajevu, i u Skopju, a prvi su bend koji je nakon rata svirao u Srbiji. Isto tako je CD „Cijena ponosa“ 1997. bio prva ploča iz Hrvatske zvanično objavljena u tadašnjoj SRJ, za beogradsku kuću Automatik.

Nakon Tustine smrti kao zaslugu za sve što je uradio dobio je mural u rodnoj Puli, stube pored kluba Uljanik Grad Pula imenovao je Stubama Branka Črnca Tuste, a takođe i jedan prolaz u Novom Sadu nosi njegovo ime. No, Tusta, skroman čovjek kakav je bio, prema riječima Saleta Verude „sigurno ne bi htio nikakvu halabuku, niti svoje ulice i prolaze“. Dovoljno je da u našim srcima živi kroz pjesme KUD Idijota…

„Tusta je bio jedan od najboljih. Iskren, pozitivan, i stoprocentni rokenroler sa stavom, kakvih skoro da više i nema“.

Koja (Disciplin A Kitschme}

Balkanrock




Noviji postovi | Stariji postovi